Sinoć umorna s posla, popijem kafu i stavim sudje da se pere, pospremim čisto, skinem veš, obrišem prašinu, sredim kuhinju i obrišem kupatilo. Hoću da mi se sve blista čak i kad sam umorna. Nervira me prljavo sudje ostavljeno, ima sve da bude čisto. Tako da sam uvela u rutinu sredjivanje stana kad se vratim s posla, iako sam kući tek kasno navečer. Jutros napravila kafu za današnji dan u onoj termo boci i toliko mi bude teško ne popiti svu kafu za danas na prvoj pauzi, i ostaviti nešto za drugu pauzu. Imam tri milestones na ovom poslu: dvije pauze i odlazak kući. Bukvalno samo čekam pauzu i da idem kući. Pijem neku Nes Creme kafu, svidja mi se. Za ručak jela piletinu u soja sosu s krastavcima, dobro je ispalo, opet sam imala gotov ručak <3. Danas mi se tako ne radi, napolju sunce, lijepo vrijeme, sad bih rado pila kafu u nekom lijepom kafiću vani. Htjela se probuditi jutros u 6:14, ali nisam uspjela. Možda sutra uspijem. Samo ugasim alarm i to je to od moje motivacije. Planirala sam se probuditi tako ranije i ići trčati ujutro, medjutim ništa. Sutra ću uspjeti. Kako ova borba sa samim sobom. Ja vs. ja. Teško pobijediti samoga sebe. Najteža je borba sa samim sobom.

Notes koji popunjavam početkom i krajem dana 🤍. Samo jedan od njih sedam. I ako naidjes na još neki, znam da ću kupiti. Pomaže mi taj dnevnik zahvalnosti i planovi za današnji dan. Gradim rutinu u kojoj svaki dan ujutro i navečer pišem. Pokušavam se fokusirati na pozitivno. I misliti što više pozitivno, te gledati u budućnost i ne osvrtati se na prošlost. U posljednje vrijeme mi to i uspijeva. Naručila sam si i jednu knjigu koju sam doduše pročitala, ali želim da je imam kući, jer mi se svidjela i jednostavna je. Manifest – Roxie Nafousi.